"Razlog za nadu: Duhovno putovanje" - Jane Goodall

"Razlog za nadu: Duhovno putovanje" - Jane Goodall

„Pisanje mi je donijelo bol. Ali, pokušala sam svoju priču ispričati iskreno, jer, inače, čemu uopće pisati knjigu? Ako ti čitatelju, pronađeš u mojoj osobnoj filozofiji i vjeri nešto što bi ti moglo koristiti i obasjati tvoj vlastiti jedinstveni put, onda moj trud neće biti uzaludan.“

• Naslov knjige: Razlog za nadu: Duhovno putovanje

• Autor: Jane Goodall i Phillip Berman

• Naslov izvornika: Reason for Hope: A Spiritual Journey

• Broj stranica: 266

Ako bi trebali opisati Jane Goodall sa jednom jedinom rečenicom, onda bi naveli da je ona div ljudske rase! J. Goodall je heroina našeg vremena. Ona je žena koja je prošla i raj i pakao. Doživjela je i vidjela neke od najgorih strahota koje možemo zamisliti, no ipak, uvijek je našla izvor snage i životne energije i danas djeluje punom snagom za planet Zemlju i njezine stanovnike.

„Bog je za mene bio Veliki Duh u ´kojem živimo, krećemo se i postojimo´. Bilo je razdoblja u mome životu kad je ovo uvjerenje bilo poljuljano, kad sam sumnjala, pa čak i poricala postojanje Boga… Kako, pitala sam se u takvim prigodama, kako se od mene može očekivati da vjerujem u neki božanski plan kad vidim toliko patnje, toliko mržnje i toliko destrukcije? Unatoč svemu, prebrodila sam ta razdoblja sumnje… Moram vjerovati u moć koja upravlja svemirom, drugim riječima, moram vjerovati u Boga.“

Još kao mala, Jane je maštala da će ići u Afriku i istraživati životinje. Prije nego je završila sveučilište i službeno postala znanstvenica, ona je imala priliku istraživati ponašanje čimpanzi što joj je već tada donijelo slavu. Postala je slavna jer je uočila neka ponašanja primata za koja se je smatralo da imaju samo ljudi. Ona je postavljala kriterije i norme za istraživanja, ona je bila jedan od pionira u istraživanju životinja. U to vrijeme, nije se niti slagala sa nekim načinima istraživanja kao što je ubijanje enormnog broja životinja.

Danas, ona je ostavila svoj posao primatologa i posvetila se je zadatku prenošenje svjetlosti i nade diljem svijeta. Postavila si je zadatak prenošenje informacije ljudima, ponajviše mladima i djeci, da je ovaj planet, jedini dom koji imamo i zato ga moramo čuvati i paziti. I ne samo prirodu, nego i jedni druge. Od malena je slušala ratne strahote, doživjela je lijepe stvari u Africi – istraživanje čimpanza, život u prirodi, rođenje sina, ali doživjela je i loše stvari – smrt i otmica bližnjih ljudi, rastanak sa suprugom, smrt drugog supruga, strahote rata okolnih zemalja itd…

„Gotovo je nemoguće dočarati novu svijest koja se rađa kada riječi utihnu. To nas vraća unatrag, vjerojatno u svijet ranog djetinjstva kad je sve bilo svježe i tako čarobno… Čimpanze, pavijani i majmuni, ptice i kukci, bujni život vibrantne šume, komešanje uvijek nemirnih voda velikog jezera, nebrojene zvijezde i planeti Sunčeva sustava, sve to skupa tvorilo je cjelinu. Sve je bilo jedno, sve dio velikog misterija. I ja sam bila dio svega toga.“

Ovim autobiografskim djelom, Jane G. nas od kroz svoj život, vodi od samog djetinjstava u Engleskoj. Već je od malena morala slušati zvukove ratnih aviona i strahote rata kada je Velika Britanija bila bombardirana. Kao mala, Jane je maštala o istraživanju Afrike, džungle, prirode i životinja, nadasve čimpanza. U knjizi Jane nas vodi kroz njezine mlade dane na put spoznaje o tamnim stranama ljudskih poriva kao i o njezinim vjerovanjima u Boga i istraživanje vjere. Na primjer, uzbuđenje i sreća koju je osjećala prije lova, splasnulo je kada je svojim očima vidjela svu okrutnost takvog čina. I tako se je kod nje tijekom godina razvijala svijest o tome kako čovjek zbog svojih primitivnih potreba može uzrokovati patnju i bol drugim živim bićima. U tim godinama, u njoj se razvijala snažna vjera u Boga. Iako je čitala Bibliju i bila (i je), kršćanin, Jana je već kao mlada imala širokouman pogled na život.

„Nikad nisam mogla vjerovati da bi Bog nama slabašnim ljudskim bićima dao samo jednu priliku da ostvarimo raj, da smo trebali biti osuđeni na svojevrstan pakao ako ne bi smo doživjeli uspjeh tijekom jednog iskustva smrtnog života. Napokon, jedan ljudski životni vijek u odnosu na vječnost prođe brže od milijuntog djelića sekunde. Zato su mi se ideje karme i reinkarnacije doimale logičnim.“

Nakon što je dobila diplomu tajnice, nakon duljeg vremena, konačno je dobila priliku da ode u željenu Afriku koja će joj promijeniti život. Uz pomoć čovjeka za kojeg je radila, dobila je jedinstvenu priliku da započne pravo istraživanje čimpanzi u tadašnjoj Tanganjiki, današnjoj Tanzaniji. Događaji su se počeli nizati. U to vrijeme nisu postojale neke smjernice za istraživanje u prirodi i zbog toga je ona bila među pionirima koji su postavljali standarde u istraživanju životinja. Bila je jedan od pionira zapažanja da i druge životinje, u ovom slučaju čimpanze, mogu koristiti oruđe. Do tada se je smatralo da to mogu samo ljudi, pa se je našla ispred vatrom optužbi jer nije bila profesionalac.

Svojim proučavanjem i utvrđenim činjenicama kao što je upotreba oruđa od strane čimpanzi, Goodall je unijela revoluciju u znanost i nove spoznaje o čimpanzama i generalno o životinje. Predrasude o životinjama i čovjeku tada su bile snažne u znanstvenoj zajednici zbog čega su njezina zapažanja bila prdmet burnih rasprava i negodovanja. Klasični ljudski egocentrizam i osjećaj ljudske superiornosti bio je poljuljan njezinim zapažanjima ali i načinom rada pridavajući čimpanzama ljudske osobine i emocije. Zbog svojeg pristupa rušila je zidove u znanstvenoj zajednici ali čovjeku omogućila nove uvide o spoznaji samoga sebe.

Ona je bila osoba koje je započela znanstvena istraživanja prije akademskog obrazovanja što joj je omogućilo da ima slobodan um od predrasuda, odnosno nije bila sputana teorijom redukcionističke, odveć pojednostavljujuće, mehanicističke znanosti.

„Kad sam ih upoznala pojedinačno, nadjenula sam im imena. Nisam imala pojma da je, prema tadašnjim etološkim zasadama, to bilo neprikladno. Trebala sam ih označiti brojevima koji su objektivniji. Također sam opisala njihove osobnosti kao živahne, što je bio još jedan grijeh. Naime, samo su ljudska bića imala osobnost. Još je veći zločin bio pripisati čimpanzama osjećaje svojstvene čovjeku. U to se vrijeme smatralo (barem među većinom znanstvenika, filozofa i teologa) da samo ljudi imaju razum, da su samo ljudi sposobni racionalno misliti. Srećom nisam studirala te tako za te stvari nisam ni znala.“

Tek je nakon tih istraživanja, Jane doktorirala na Cambridgeu, udala se i dobila dijete i rastala od supruga. Nakon toga, dalje pratimo njezinu životnu priču koja je bila začinjena i lijepim i ružnim trenucima. Pronašla je novog supruga, došlo je do otmice studenata u Africi, što joj je prouzrokovalo mnogo boli iako je sve dobro završilo. Kasnije joj je drugi suprug umro od bolesti.

Jedna od najvećih znanstvenih spoznaja u njezinom istraživačkom radu, bila je spoznaja da „plemeniti čovjekoliki majmuni pripadaju svijetu bajki“, kako je ona to izrazila. To su bila burna vremena kada su se otkrivali korijeni zla. Pojavio se je rat u plemenu čimpanzi što je dovelo do stvaranja zasebnih klanova. No, ta otkrića su za sobom povukle neočekivane repove.

„U Gombe nisam otišla da bih dokazala kako su čimpanze bolje ili lošije od ljudi, niti da bih sebi osigurala prostor za općenite izjave o´istinskoj´ prirodi ljudske vrste. Tamo sam otišla kako bih učila, promatrala i bilježila svoja zapažanja.“

Jane Goodall i njezini pomagači, ponovno su se pokazali kao jedni od pionira u istraživanju. Nove spoznaje o ponašanju čimpanzi, imale su dalekosežne posljedice na znanstveno mišljenje o ljudskoj evoluciji, genima, čovjeku…

„Nakon što su objavljene pojedinosti o sukobima među zajednicama čimpanza u Gombeu, brojni su autori doista iskoristili te podatke kako bi ustvrdili da to, jednom za svagda, dokazuje kako je nasilje duboko usađeno u naše gene… To je stajalište još više dobilo na vjerodostojnosti nakon što je 1976. g. Richard Dawkins objavio svoju socio-biološku studiju o ljudskoj motivaciji pod nazivom Sebični Gen… Dawkinsova je knjiga postala uspješnicom djelomice zato što je mnogim ljudima pružila opravdanje za ljudsku sebičnost i okrutnost.“

Njezina istraživanja i proučavanja čimpanzi, kasnije su imale veliki utjecaj na razvoj misli i filozofije tadašnjeg svijeta, što se odražava i dan danas!

„U to sam vrijeme zaključila i još uvijek u to vjerujem da je bespredmetno poricati da mi ljudi u sebi nosimo urođene agresivne i nasilne sklonosti. Nagonski poriv srdžbe, koji bi me obuzeo kad bi mi se učinilo da netko prijeti mom dragocjenom djetetu Grubu, bio mi je dovoljan dokaz za to.“

Knjiga "Razlog za nadu" je jednim djelo autobiografsko, a jednim djelom i filozofska rasprava o smislu ljudskog postojanja. Knjiga je ujedno i potraga za korijenima i silama koje nas gone da se ponašamo tako kako se ponašamo jedni prema drugima. Jane se pita kako nakon toliko zla, kako podignuti glavu i krenuti dalje? Kako i gdje naći nadu za bolje sutra? Možemo li biti bolji ljudi unatoč svemu što smo učinili? Možda neke od odgovora pronađemo u ovome djelu. Goodall je u knjizi zapisala zapažanja od povijesnog značaja što je dodatna vrijednost ove knjige.

Jane se je u ovom djelu usredotočila na svoj život, ali kroz njezino životno putovanje čitatelj otkriva neke životne istine, njezine misli koje većim djelom nisu u skladu sa znanstvenom zajednicom. Iako je prošla kroz pakao, ona je osoba koja i dan danas ima nadu i prenosi ju diljem svijeta. Osnovala je organizaciju „Roots & Shoots“ ili „Korijeni i Izdanci“, udruga koja je aktivna diljem svijeta i radi sa mladima. Osnovala je „Institut Jane Goodall“ za zaštitu životinja i prirode. Pomaže ljudima koji žive u zabačenim područjima da im poboljša kvalitetu života, uključuju se u ekološke projekte itd…

„Problem je u tome što svi patimo od sindroma samo ja.´Ja sam samo jedna osoba. Ono što činim, ili ne činim ne može potaknuti promjenu. Zašto bih se onda trebao brinuti?´. Zamislimo: kako sve više ljudi u svijetu postaje svjesno razlike između onoga što je dobro i loše za okoliš i društvo, to bi značilo da tisuće, milijuni, milijarde misle isto – to sam samo ja. Pomislimo kako bi bilo kad bismo to gledište mogli obrnuti, što bi značilo da tisuće, milijuni, milijarde ljudi znaju da mogu izazvati promjenu.“

Jane nam djelima pokazuje da nemoguće postaje moguće. Ako ste imali i trunke sumnje da stvari ne mogu ići na bolje, ona će vas svakako razuvjeriti. Ako nemate nade, onda ćete je dobiti. Ako ste sumnjali, više nećete. Detaljnije o njezinom radu možemo pogledati u izvrsnom dokumentarcu „Jane´s Journey“.

I svakako posjetite stranicu njezinog instituta:  http://www.janegoodall.org/

„Pred nama je još dug put. Ali, krećemo se u pravom smjeru. Kad bismo barem mogli prevladati okrutnost prema ljudima i životinjama, ljubavlju i suosjećanjem, našli bismo se na pragu novog doba u čovječjoj moralnoj i duhovnoj evoluciji, i spoznali bismo, napokon, da je ono najposebnije što imamo – čovječnost.“

O autorici: Jane Goodall (rođena 3. travnja 1934. godine) je engleska primatologinja. Smatra se da je jedan od najvećih stručnjaka čimpanze. Svoj rad je započela istraživanjem čimpanzi u Tanzaniji u nacionalnom parku Gombe. Zbog tih istraživanja postala je poznata u svijetu. U znanost je uvela neke revolucionarke pristupe kao što je imenovanje životinja a ne označavanje brojevima, pridavanje životinjama (čimpanzama) ljudske osobine i emocije.

Godine 1965. stječe doktorat iz etologije.

Istraživanje je započela bez prethodnog školovanja i znanja. Sama je priznala da joj je to pomoglo jer nije bila akademski uvjetovana zbog čega je mogla drugačije percipirati čimpanze. Zbog „nedostatka“ akademskog obrazovanja imala je nekonvencionalni pristup. Čimpanzama je davala imena i ljudske emocije. Zbog toga je uzburkala znanstvenu zajednicu kojoj je bilo neprihvatljivo da se životinje uspoređuju sa ljudima i da im se daju ljudske osobine.

*“Istraživanje u Gombe Streamu najbolje je poznato znanstvenoj zajednici zbog pobijanja dva dugogodišnja uvjerenja: samo ljudi mogu konstruirati alate i čimpanze su vegetarijanci. Čimpanze koriste grančice koje čak i oblikuju kako bi pomoću njih mogli „pecati” termite.“

Njezina zapažanja o namjernom ubijanju majmuna, a ne samo za hranu, također su uznemirila znanstvenu zajednicu o čemu je i pisala u svojim knjigama.

Osnovala je Jane Goodall institut 1977. godine. o njoj je snimljeno veliki broj dokumentaraca i napisala je veći broj knjiga o svojem radu i životu. Osim što se angažira za očuvanje prirode i životinja, svojim radom nastoji spojiti ljude, životinje i prirodu u održivu zajednicu program Roots&Shoots.U praksi je pokazala da je uspjela pomaknuti granice nemogućeg.

Izvor citata: *https://hr.wikipedia.org/wiki/Jane_Goodall

Dodatne zanimljivosti o Jane Goodall: https://green.hr/rodendan-jane-goodall-znanstvenica-koja-je-izbrisala-granicu-izmedu-ljudi-i-ostatka-zivotinjskog-carstva/