„Vođa je trebao stalan rat. Morao je građane držati u stalnom strahu od neprijatelja kako bi mu oni dali svu vlast koju poželi. Ljudi su htjeli živjeti pa su se zato odrekli svojih prava i slobode. Bilo je to moguće samo ako ih se uvjeri da je neprijatelj svugdje, svuda i da mogu u svakom trenutku poginuti.“
Naslov knjige: 1984
Autor: George Orwell
Naslov izvornika: 1984
Od kada je izašla knjiga G. Orwella „1984“ postala je naveliko hvaljena ili kontraverzna i zabranjivanja od SSSR koji je smatrao da Orwell kritizira njihov režim do SAD i Velike Britanije koje su mislile da se propagira komunizam odnosno kritizira tadašnje elite. Nakon izlaska knjige izdavač je izjavio: „Pouka koju treba izvući iz te opasne noćne more je jednostavna: Ne dozvolite da se to dogodi. To ovisi o vama.“
Izvor: centarkulture.com
Roman „1984“ spada u kategoriju distopijskih djela jer se bavi tematikom futurističkog društva koje ima karakteristike negativnih pojava kao što su masovna kontrola, totalitarizam, manipulacija, kršenje ljudskih prava itd. Od kada je izašao roman je konstantno aktualan. Čak štoviše, s vremenom je sve aktualniji i sve više se pokazuje kao proročki. Stoga roman „1984“ ostaje današnjim i budućim generacijama kao opomena da se jednog dana ne probude u svijetu apsolutne kontrole i manipulacije.
„Dok se ne osvijeste neće se probuditi, a dok se ne probude ne mogu se osvijestiti.“
S razvojem tehnologije i (ne)namjernih svjetskih i društvenih katastrofa svijet kakav je opisao G. Orwell polako se ostvaruje i zbog toga je tijekom vremena roman stekao kultni status i štivo koje se ne smije propustiti. Knjiga je već u vrijeme izlaska postala provokativna, kritička i očito opasna za elite. Osim distopijskog svijeta, Orwell opisuje i stanje društva i duha koji je u potpunosti podvrgnut Partiji i Velikom bratu. Neki termini kao što su Veliki Brat, Orwellov svijet, Novogovor, rat je mir, sloboda je ropstvo i neznanje je moć, ušli su u svakodnevnu uporabu i postali dio našeg govora, a ne samo literarnog svijeta jer su tijekom vremena postali dio naše svakodnevnice.
„Rat vode vladajući protiv svojih podanika. Rat je nužan da se održi struktura društva… U našem društvu oni koji najbolje znaju što se zbiva istodobno su oni koji najmanje vide svijet kakav jest. Općenito uzevši što je veće shvaćanje, veća je obmana; što je tko pametniji, manje je razborit. Najjasnija ilustracija toga jest činjenica kako je ratna histerija sve veća po intenzitetu što se čovjek više penje po društvenoj ljestvici. Oni koji prema ratu imaju približno najracionalniji stav potlačeni su narodi spornih teritorija.“
Glavni akter romana je običan radnik Winston Smith u službi režimske i diktatorske vlasti u Ministarstvu istine. Radnja je smještena u svijetu gdje je društvo pod apsolutnom kontrolom Partije i Velikog brata koji je izmišljen lik da bi se masama ponudio vođa s ljudskim licem kojeg bi mogli obožavati. Smith živi u državi Oceaniji gdje su sloboda i individualnost ukinute. U Oceaniji povijest se lažira i stvara se nova kao promocija Partije i Velikog Brata. Kontrola nad stanovnicima Oceanije je potpuna i za to se brine Policija misli. U svakoj kući postoji telekran koji neprestano emitira Partijsku propagandu. Uređaj ima kameru i mikrofon tako da je svaki stanovnik pod neprestanom kontrolom.
„U cijeloj povijesti postojale su tri vrste ljudi, Viši, Srednji i Niži. Ciljevi tih skupina apsolutno su nepomirljivi. Cilj Viših jest da ostanu gdje jesu. Cilj Srednjih je da zamjene mjesto s Višima. Cilj Nižih, kad uopće imaju kakav cilj-jer je trajna karakteristika Nižih da su previše potlačeni teškim radom da bi mogli, osim na mahove, biti svjesni bilo čega izvan njihova svakodnevnog života – jest da ukinu sve razlike i stvore društvo u kojem će svi ljudi biti jednaki.“
Osim opisa režima i apsolutne kontrole, Orwell opisuje i odnose u obitelji. Indoktrinacijom, Partija je postigla da djeca prijavljuju roditelje ako primijete i najmanji znak potencijalne neposlušnosti ili pobune protiv režima. Za svakog buntovnika postoji Ministarstvo ljubavi koji ima za cilj da pobunjenika, prije nego ga ubije uvjeri da je pogriješio sumnjajući u poredak. Cilj Ministarstva ljubavi je da čovjeku oduzme i zadnju trunku nade, ljudskosti i sumnje u Velikog Brata. Svrha je slomiti ljudski duh prije smaknuća.
Partija u Oceaniji ima apsolutnu kontrolu nad svim sferama javnog i privatnog života jer su stanovnici njezini vlasnici. Povijest, seksualnost, govor, odnosi u obitelji i društvu u potpunosti se nadzoru i kontroliraju tako da je svaki pokušaj bunta nemoguć.
„Potpuno se ravnodušno gleda na to što mase misle ili ne misle. Njima se može zajamčiti intelektualna sloboda jer nemaju intelekta.“
Da bi se kontrolirale misli i postupci građana uspostavljen je Novogovor. Kontroliranjem jezika, ograničava se mogućnost promišljanja, pogotovo kritičkog stoga je Novogovor bitan dio režimskog oružja za očuvanje poretka i držanje masa pod kontrolom. Na taj način Oceanija sprječava svaku mogućnost da pojedinac ili grupe pomisle na slobodu, autonomiju ili kritiku vladajuće elite odnosno Partije. Da bi se održalo stanje apsolutne kontrole Oceanija je vodila rat koji nije imao kraja. Na taj način ljudi su bili u strahu za vlastiti život, a kada se čovjek boji onda želi samo preživjeti pa makar i po cijenu ljudskih prava i slobode.
„Jedino se pomirenjem proturječja vlast može sadržati do u nedogled. Nema drugog načina da se prekine drevni ciklus. Ako treba zauvijek spriječiti ljudsku jednakost – ako Viši, kako smo ih nazvali, hoće trajno zadržati svoje mjesto – tada dominantno umno stanje mora biti kontrolirano bezumlje.“
Možemo zaključiti da je knjiga napisana za buduće generacije kao jedno veliko upozorenje. „1984“ je definitivno štivo koje se ne smije propustiti jer potiče kritičko promišljanje koje je nužno u današnjem jednoumlju. Knjiga je provokativna, upozorava na distopijsku budućnost koju danas doslovno živimo i tjera nas da razmišljamo drugačije od serviranih informacija. Roman aktualizira probleme kontrole, nadzora, nedostatka inteligencije, manipulacije nagona za preživljavanje…
Od trenutka izlaska knjiga nije prestala biti aktualna, a upravo u današnje vrijeme kritička misao potrebna nam je više nego ikad prije. Jednog dana mogli bismo se probuditi u svijetu apsolutne kontrole i nadzora nad svim aspektima našeg života – za naše dobro naravno. To će biti svijet gdje će nestati svaki trag ljudskosti, inteligencije, empatije i ljudskog duha. Stoga moramo biti oprezni da se jednog dana ne bi probudili u distopijskom svijetu u kojem se totalitaristički sistem i apsolutna kontrola prihvaća kao normalna stvar – za naše dobro naravno… Ili možda već jesmo u njemu?
„Ljudi ispod neba uglavnom su jednaki – posvuda, na cijelom svijetu, stotine tisuća milijuna ljudi, istih ovakvih, ljudi koji ne znaju jedni za druge, ljudi koje dijele zidovi mržnje i laži, a ipak gotovo potpuno jednaki – ljudi koji nikad nisu naučili misliti, ali koji u svojim srcima i utrobama i mišićju prikupljaju snagu koja će jednoga dana preokrenuti svijet. Ako ima nade, ona je u prolima. Iz tih moćnih slabina mora se jednom izroditi rasa svjesnih bića. Mi smo mrtvi; budućnost je njihova. Ali u toj budućnosti možemo sudjelovati ako održavamo na životu duh, kao što oni održavaju tijelo i prenosimo tajni nauk da su dva i dva četiri.“
O autoru: Georg Orwell pravim imenom Eric Artur Blair (1903 – 1950), najviše je poznat po romanima „Životinjska farma“ i izvrsnom djelu „Kataloniji u čast“ u kojoj opisuje Španjolski građanski rat u kojem je i sam sudjelovao i borio se na strani komunista. Rat je napustio ranjen i potpuno razočaran u komuniste. Godine 1937. u ratu je pogođen u grlo i zamalo je poginuo. Umro je od tuberkuloze nepunih sedam mjeseci nakon što mu je izašao roman „1984“. Često se navodi da je bio dio tajnih društava i zbog toga je jasno mogao „predvidjeti“ buduće događaje koje danas proživljavamo. S obzirom da je bio aktivist (borio se u ratu), i nije se držao isključivo elite, izvjesno je da je u svojim djelima nastojao upozoriti na buduće diktatorske prijetnje koja će se nadviti nad svijetom kao crna oluja. Kao mlad služio je u carskoj policiji u Burmi gdje se uvjerio u represivni i kolonijalistički sustav kojem je služio u ime Britanskog carstva. Zbog iskustva gdje je svjedočio brutalnosti kolonijalizma i represiji nad drugim narodima, okrenuo se socijalizmu i promišljanju o jednakosti. Oko djela „1984“ i danas se vode mnoge kontraverze: da ga je stvorila CIA, da se romanom promiče ideje tajnih društava, da je sam Orwell pomagao elitama stvaranje totalitarističkog sistema itd… Kako god da bilo, roman „1984“ i dalje će nam ostati kao jedno veliko upozorenje da smo od svijeta potpune kontrole ljudskih bića udaljeni samo jedan mali korak i da se u njemu već sutra možemo probuditi.
„Nije važno što čovjek kaže ili učini: samo su osjećaji važni. Kad bi me oni mogli natjerati da te prestanem voljeti – to bi bila prava izdaja. Ako u sebi osjećaš da se isplati ostati čovjek, čak ako od toga nema nikakva rezultata, pobijedio si ih. Ali ako cilj nije da ostaneš na životu nego da ostaneš čovjek, zar je onda u krajnjoj liniji išta drugo važno? Oni ne mogu promijeniti tvoje osjećaje: što se toga tiče, čovjek ih niti sam ne može promijeniti, čak i kad bi htio. Oni mogu razgolititi do najsitnijih pojedinosti sve što si učinio ili rekao ili mislio, ali nutrina tvoje duše, čiji je mehanizam tajanstven i tebi samom, ostaje neosvojiva.“
Comments