Foto: Unsplash - Mayur Gala
Duboko vjerujem, intuitivno osjećam i svjedočim da ne postoje slučajni susreti, kao i da naša trenutna razina svijesti uvelike utječe na naše odnose, s kim ćemo se i pod kojim okolnostima susretati, ali i kako ćemo se povezivati.
Piše: Marina Papec
Zamislimo da smo svi mi složena, kozmička bića koja se ne sastoje samo od na prvu vidljivog fizičkog tijela, već i od mentalnog, emocionalnog, a onda i spiritualnog tijela koje je tek nepoznanica našem umu i moguće je da se prostire do neslućenih dubina i dimenzija.
Od ranih dana na ovom svijetu, kad sam još bila djevojčica, snažno su me privlačile nevidljive niti među ljudima.
Intuitivno sam osjećala da unatoč istom izvoru s kojeg svi dolazimo i kojem se naposljetku svi vraćamo, postoji mnogo toga između što nas definira, a što je daleko dublje od naših ljudskih karakteristika. To nešto je vrlo suptilno, a opet, kad se pojavi, jasnije i snažnije od svega opipljivog. Ono mi govori da postoje skupine duša koje imaju slične ili iste karakteristike, poput energetskog pečata kroz koji se mogu prepoznati.
Bez obzira kakav su put te duše odabrale na Zemlji i s kojom su misijom došle, one imaju sposobnost međusobnog prepoznavanja, odnosno detektiranja duša iz svoje skupine. Kad je osoba na višim razinama svijesti, gotovo da i ne može ostvariti dublji kontakt s onima koji ne dolaze iz njene skupine, čak i ako se u ljudskoj dimenziji neizmjerno trudi. Ovo se posebno odnosi na intimne odnose, kao i na seksualnost samu po sebi. To su oni ljudi koji iz dubine traže jednu posebnu, dublju dimenziju pri povezivanju i tijelo im samo po sebi ne reagira instinktivno na drugo tijelo kao što je to inače čest slučaj. Da bi se kod njih pobudila energija, a samim time i želja za stapanjem s drugim bićem, potrebno je prepoznavanje na nekim dubinskim, izvanzemaljskim sferama.
Kad dublje zaronimo u ovu temu, možemo primijetiti da duše iz istih ili srodnih skupina imaju i neke vidljive znakove prepoznavanja, poput primjerice slične dubine i nijanse topline u pogledu, mirisa, teksture kože, oblika ruku ili stopala, često i usana ili nekih drugih dijelova lica i tijela. Mogu imati i sličnu boju glasa ili vibracijski nešto srodno u glasu što ih povezuje i što nepogrešivo možemo prepoznati kad tražimo i ronimo dublje. Mnogo je tu toga i to je iznimno zanimljivo područje za dublje proučavanje tananih niti spajanja, ali i za spiritualna učenja.
Što smo na višoj razini svijesti, to je eter u kojem boravimo više pročišćen, odnosno filtriran, jednako kao i naša osjetila. To bi značilo da nam se na neki način u fizičkoj realnosti sužava područje prepoznavanja.
Tako često mogu, mjereno linearnim vremenom, proći i godine dok negdje u vanjskom eteru ponovno ne ugledamo „nešto svoje“, odnosno dušu iz svoje skupine. Isto tako, razina svijesti utjecat će snažno i na naše kriterije. Oni će postajati sve tankoćutniji, da ne kažem kozmički i privlačit će nas uglavnom samo ono što prepoznajemo na mnogo dubljoj razini.
Što se događa kad se prepoznaju dvije duše iz iste ili srodne skupine duša? Znači li to neminovno skladno putovanje ovozemaljskim eterima ili posrijedi može biti i nešto drugo? Kakav je smisao prepoznavanja, ako priča ne ide u smjeru međusobnog uzdizanja?
Ova i slična pitanja moja je duša postavljala od djetinjstva i ponekad mi se čini da je dobar dio ovozemaljskog puta posvetila izučavanju te teme i pronalaženju odgovora. Voljela bih, prije nego zađem dalje u temu, samo ukratko pojasniti jednu spoznaju. Po zakonima vibracije, slično privlači slično. To bi značilo da visoka vibracija privlači visoku vibraciju i samim time spoj ta dva etera stvara uzvišeno i usklađeno iskustvo. S obzirom da mi je ovo iskustveno blisko, kao i blagoslovi koji iz toga u raznim oblicima proistječu, nevezano o kojoj se vrsti odnosa radi (ne mora to nužno biti intimni, odnosno partnerski odnos), ne mogu reći da to nije tako. No također sam više puta svjedočila i spoznaji da visokovibrantno polje može u danom trenutku prepoznati dušu iz svoje ili srodne skupine duša koja nije vibracijski na istom nivou. To može imati dublje razloge, poput netranscendentirane uloge spasitelja u viševibrantnom polju, no razlog može biti i razrješenje nekog karmičkog čvora od ranije. U tom slučaju, slično baš i nije privuklo slično na razini vibracije, unatoč srodnosti duša, a što je ovdje malo „poremetilo zakon“.
Kako to izgleda u svakodnevnici?
Recimo da s jedne strane imamo osobu na visokoj vibraciji. To bi značilo da je ta osoba na određenoj razini svijesti te da je u velikoj mjeri uskladila svoje fizičko, emocionalno, mentalno i duhovno tijelo. Takva osoba teži za istinom, emotivno je stabilna, dostupna i protočna što u pravilu znači da je „meka“, nema potrebu za korištenjem obrambenih mehanizama ili barem ne često, nije samovažna, ne reagira impulzivno ili agresivno, ne ovisi o odobravanju izvana, većinski djeluje iz ljubavi, a ne straha, ima svoj stav definiran na unutarnjoj spoznaji, a ne vanjskim informacijama, pomirena je sa svojim tijelom i živi njegovu najčišću verziju u skladu s vitalnošću i prirodnim, intuitivnim vodstvom, seksualnost joj prvobitno izvire iz srca, ne iz tjelesnog instinkta i tako dalje.
Takvoj je osobi život iz visoke vibracije uobičajeno iskustvo i događa se u svakodnevnici, a najsnažnije je prisutno kad je sama sa sobom, u svom eteru. Također nije nužno da se bavi spiritualnim učenjima ili da je na bilo koji način uključena u neki oblik duhovnog rada. Postoje oni kojima je ovo prirodno stanje, izvorna razina svijesti koja je u njima prisutna od dolaska ovamo i uspjeli su je sačuvati i održati, nevezano za utjecaj kolektivne svijesti koja je vibracijski mnogo niža. Sve ovo ne znači da visoka vibracija nema svoje oscilacije, no probuđena svijest uvijek teži uzdizanju prema gore ako vibracija padne.
Kad osoba na visokoj vibraciji prepozna dušu iz svoje skupine duša, a čije je vibrantno polje znatno niže ili niže od njenog, nastaje vrlo zanimljiv scenarij.
Isprva snažno zaiskre njihove duše jer to i jest u svojoj srži prepoznavanje duša. Čak i onda kad je očigledno da postoji neki zastoj u energiji i da se stvari baš ne odvijaju čisto i pitko, a što obično prepozna onaj na višoj vibraciji, taj bljesak duše biva toliko jak da u početku na neki način zasjeni nesklad. Moguće je da to i treba biti tako kako bi se između njih dogodila konekcija i tako se raspetljao karmički čvor jer bi u protivnom razlika u vibrantnom stanju bila mnogo izraženija i najvjerojatnije uzrokovala da se ova dva polja ne prepoznaju, a samim time ni ne privuku. Važno je napomenuti da se sve ovo često događa nesvjesno.
Kako vrijeme odmiče, u odnosu se sve više ocrtavaju i drugi segmenti bića. Osoba na nižoj vibraciji, osim što i u fizičkom svijetu iskazuje određene oblike ponašanja, također energetski sasvim drugačije zrači, a što za onog na višoj vibraciji često donosi brojne izazove. Polje visokovibrantnog bića je samo po sebi lagano, prozračno i radosno. Kad se duže vremena nalazi u istom prostoru s niževibrantnim, gustim poljem, ono ima osjećaj „stiskanja“ i u neku ruku „gušenja ili sputavanja“ vitalne sile.
Osim ovoga, niža vibracija može za sobom povlačiti razne obrambene mehanizme (jer ona sama po sebi znači da osoba nije protočna na relaciji um-duh-tijelo), sklonost depresivnim epizodama i slično, što je osobi na visokoj vibraciji energetski i na sve druge načine vrlo teško za iznijeti, unatoč tome što se svim silama i ljubavlju koju osjeća na razini duše trudi osvjetljavati to polje.
Ona zapravo nema izazov sa sjenkom onog koga voli, već s njegovom nemogućnošću da uvidi istinu i samim time krene na put oslobađanja od sjenki i uzdizanja vibracije.
U ekstremnijim slučajevima, a koji nažalost nisu rijetki, niža je vibracija vezana i uz neku ovisnost, dramu, drugačiji (mračniji) pristup stvarima svijeta, a ono na što je visokovibrantno polje posebno osjetljivo kad je u pitanju intima – je seksualnost koja u slučaju niže vibracije često proizlazi iz nižeg ja.
Kod samog prepoznavanja duša iz srodnih skupina duša, a koje su na različitim vibracijama, zna se dogoditi da isprva visokovibrantno polje „povuče“ niže polje prema gore. Tad se u intimnom smislu, ako je u pitanju partnerski odnos, događa za niževibrantno polje svjetlosno iskustvo kakvo obično nije do tada iskusilo, odnosno, zaron u svetu ljubav. S obzirom da njegova vibracija ne može pojmiti što se tu točno događa, a osjeća da je nešto „drugačije“ i kozmičko te da se u intimnom pogledu prepušta i pretapa u ljubav kakvu inače ne poznaje, ova osoba može osjetiti strah i sabotirati nešto uistinu predivno.
(Samo)sabotaža je inače karakteristika niže vibracije. To se ne događa nužno na način da prekine ovaj odnos, nego da recimo, kad iziđe iz polja svog partnera, a što se kod niže vibracije često događa kad se fizički razdvoje, osjeti zov nižeg ja koje se osjetilo ugroženim i samim time zađe u neki prostor niže vibracije, bilo da je tad ta osoba intimna s nekim trećim na nižim razinama seksualnosti, bilo da upražnjava neku svoju nisku strast, boravi u okolini niže vibracije, podliježe ovisnosti, ispraznim odnosima i drugo. Kad osoba na višoj vibraciji ovo počne osjećati ili prepoznavati, kod nje često dolazi do velike unutarnje zbunjenosti, a nerijetko i boli i tu kreće svojevrsna igra dva pola koja sa sobom nosi mnogo previranja, dizanja, padanja, zapetljavanja, otpetljavanja i slično. Ako osoba na nižoj vibraciji posjeduje stvarni kapacitet za transformiranje svojih tijela i uzdizanje u višu vibraciju, nema toga što će onog na visokoj vibraciji odvojiti od čekanja na njeno uzdizanje i spriječiti da za to vrijeme drži svjetlo svom duševnom pandanu.
Međutim, ako niževibrantno polje nije spremno uistinu pogledati u svoje sjenke i transformirati ih, a što je nažalost čest slučaj, ono će na sve moguće načine povlačiti onog drugog prema dolje. Za osobu na visokoj vibraciji to znači slabljenje svog svjetla i na jedan način dubinsku, unutarnju patnju zbog toga što kao prvo, to nije njen eter i u njemu kopni, a kao drugo, vidi patnju i nesklad nekog tko pripada njenoj skupini duša i zna kako bi sve ovo moglo izgledati kad bi ta duša otpustila nižu vibraciju. Upravo to viđenje potencijala često je u tom polju zadrži duže no što bi se očekivalo i vraća je više puta onamo nakon što se podigne u svjetlo. Da se ne radi o dušama iz iste skupine, u visokovibrantnoj osobi vjerojatno ne bi postojala ni najmanja čežnja da ulazi u niskovibrantno polje. Isto tako, što je iskusnija i svjesnija po pitanjima ovih konekcija, to može budnije i s manje boli ubuduće proći kroz ovakve situacije.
Kako filtrira svoju svijest, spoznaje da ne treba nužno ulaziti u intimni odnos da bi se razriješio karmički čvor, već da se to može riješiti i na neke druge, mnogo bezbolnije načine. To su tad predivni trenuci oslobađanja koji se događaju kao u nekom kozmičkom balonu dubokog razumijevanja te se nakon toga duše s ljubavlju i bez zamjeranja odvoje, noseći vječno, milo sjećanje na taj trenutak ili nastave koračati u nekom obliku zajedno, bez gorkih i zamućenih epizoda i energetskih manevriranja.
Iskustvo mi je u više navrata pokazalo da se visokovibrantno polje u jednom trenutku u ovakvim odnosima prisjeti svoje unutarnje snage i svjetlosne misije koju je došlo ispunjavati ovdje na Zemlji te se, unatoč svim previranjima i vibracijskoj klackalici, vrati sebi i svom svjetlosnom eteru.
U ovozemaljskom iskustvu taj put nije lak, kao što nije lako ni ostaviti „nekog svog tamo dolje“ i to je jedna od najtežih lekcija kroz koju će ova duša proći, ali njena istinska priroda vapi za svjetlom i višim eterima. Više od ičeg bi ondje boravila sa svim dušama iz svoje skupine, no svjesna je da to nije uvijek moguće.
Comments